PLATIO GA KRALJ ALEKSANDAR, A HRVATSKA GA SADA TRAŽI NAZAD! U čuvenom "Jadranu" prevozili i drogu, a kome zapravo pripada brod koji Zagreb traži od Crne Gore?
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Hrvatska traži da joj Crna Gora preda školski jedrenjak 'Jadran', dok Podgorica odbacuje zahtev i spor povezuje i sa pregovorima o EU. Brod je danas u Tivtu i koristi se kao školski brod i turistička atrakcija.
- Istorijski podaci pokazuju da je više od 80 odsto izgradnje 'Jadrana' finansirano iz izvora Kraljevine Jugoslavije, uz učešće prikupljenih priloga širom tadašnje države. Brod je porinut 1931, a završen 1933. godine.
- Nakon remonta u Tivtu 1990. godine 'Jadran' nije vraćen u Split, već je ostao u sastavu jugoslovenskih, a potom crnogorskih pomorskih snaga. Sporazum o sukcesiji predviđa posebne dogovore za vojnu imovinu bivše SFRJ.
Gotovo jedan vek star školski jedrenjak "Jadran" poslednjih meseci postao je jedno od važnijih političkih pitanja u regionu. Hrvatska zahteva da joj Crna Gora preda brod koji je izgrađen za ratnu mornaricu Kraljevine Jugoslavije, a kasnije decenijama služio u sastavu Jugoslovenske ratne mornarice (JRM).
Spor je dobio i evropsku dimenziju, budući da Zagreb rešavanje pitanja "Jadrana" povezuje sa pristupnim pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom. Podgorica, koja teži članstvu u EU 2028. godine, odbacuje hrvatske zahteve i smatra da brod pripada njenoj mornarici.
U čitavom sporu postoji i zanimljiv istorijski paradoks. Značajan deo hrvatskog političkog pokreta između dva svetska rata, naročito Hrvatska seljačka stranka, oštro se protivio centralističkom uređenju Kraljevine Jugoslavije, dok su radikalniji hrvatski nacionalistički pokreti zagovarali njeno rušenje.
Danas, međutim, Hrvatska polaže pravo na brod koji je najvećim delom finansirala upravo ta jugoslovenska država. Pritom je "Jadran" kasnije pripadao i ratnoj mornarici socijalističke Jugoslavije, iz koje je Hrvatska 1991. godine proglasila nezavisnost.
Ipak, ova istorijska okolnost sama po sebi ne rešava pitanje vlasništva, budući da države nastale raspadom SFRJ imaju pravo da pregovaraju o podeli nekadašnje zajedničke imovine.
"Jadran" je danas privezan na gradskoj rivi Pine u Tivtu, u Boki Kotorskoj, a povremeno se održava u Baru, najvećoj crnogorskoj luci. Koristi se kao školski brod Mornarice Vojske Crne Gore, ali i kao turistička atrakcija.
Ko je zapravo platio "Jadran"?
Jedna od najvažnijih činjenica u raspravi o poreklu broda jeste da njegovu izgradnju nije finansirala nijedna od današnjih samostalnih država.
Inicijativu za nabavku školskog jedrenjaka pokrenula je pomorska organizacija "Jadranska straža", osnovana u Splitu, koja je imala ogranke širom tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Ugovor o izgradnji broda potpisan je 4. septembra 1930. godine sa nemačkim brodogradilištem H. C. Stülcken Sohn u Hamburgu. Brod je porinut 25. juna 1931, a završen 1933. godine, za vreme vladavine kralja Aleksandra I Karađorđevića.
Ukupna cena izgradnje iznosila je 8.407.030 tadašnjih dinara, odnosno 622.743 nemačke marke.
Prema podacima koje navodi istoričar Đivo Bašić, "Jadranska straža" prikupila je milion dinara, odnosno približno 12 odsto ukupne vrednosti broda.
Preostali, daleko veći deo sredstava obezbeđen je iz državnih izvora, uključujući nemačke ratne reparacije iz Prvog svetskog rata i sredstva Komande Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije.
U finansiranju izgradnje učestvovao je i sam kralj Aleksandar I Karađorđević, koji je, prema istorijskim izvorima, lično priložio deo novca za nabavku broda. Međutim, tačan iznos njegovog doprinosa nije naveden u dostupnim podacima.
Drugim rečima, najveći deo izgradnje finansiran je iz izvora jugoslovenske države, a ne iz sredstava hrvatskih institucija.
Važno je i to što su dobrovoljni prilozi "Jadranskoj straži" prikupljani širom Kraljevine Jugoslavije, a ne samo u Splitu i drugim gradovima na današnjoj hrvatskoj obali.
Prema pojedinim istorijskim prikazima, odbor u Sarajevu prikupio je 310.850 dinara, u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, 190.000 dinara, u Beogradu 150.000, a u Novom Sadu 135.630 dinara.
To pokazuje da je nabavka "Jadrana" predstavljala zajednički jugoslovenski projekat, u kojem su učestvovali građani iz različitih delova tadašnje države.
Na porinuću broda u Hamburgu istaknuto je da ga je "Jadranska straža" poklonila državi.
"Jadran", dakle, nije nastao kao hrvatski, srpski ili crnogorski državni brod, već kao školski brod Kraljevske mornarice Jugoslavije, izgrađen tokom vladavine kralja Aleksandra I Karađorđevića, uz finansijsku podršku države, samog monarha i građana iz različitih delova Kraljevine.
Od Kraljevine Jugoslavije do socijalističke Jugoslavije
Po završetku gradnje, "Jadran" je 16. jula 1933. godine uplovio u Tivat, a 19. avgusta iste godine upisan je u flotnu listu Kraljevske mornarice Jugoslavije. Svečani prijem broda održan je 6. septembra u Splitu.
Tokom narednih decenija brod je služio za obuku mornaričkih kadrova i plovio Jadranskim i Sredozemnim morem, kao i Atlantikom.
U Drugom svetskom ratu zaplenile su ga italijanske okupacione snage, koje su ga preimenovale u "Marko Polo". Nakon kapitulacije Italije 1943. godine preuzela ga je nemačka mornarica.
Po završetku rata brod je vraćen Jugoslaviji. U decembru 1946. godine dotegljen je iz Venecije u Šibenik, nakon čega je remontovan i opreman u Tivtu i Splitu.
Od 1949. godine ponovo je služio kao školski brod, ovog puta u sastavu Jugoslovenske ratne mornarice socijalističke Jugoslavije.
Decenijama je korišćen za obuku mornara i oficira zajedničke vojske, ploveći između jugoslovenskih luka od Slovenije do Crne Gore.
Kako je brod ostao u Crnoj Gori?
Jedan od ključnih događaja za današnji spor odigrao se 15. oktobra 1990. godine, kada je "Jadran" iz svoje tadašnje baze u Lori kod Splita upućen na veliki remont u Tivat.
U tom trenutku Hrvatska i Crna Gora nisu bile nezavisne države, već dve republike unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Brod, dakle, nije prebačen iz jedne države u drugu, već iz jedne baze zajedničke ratne mornarice u remontni zavod iste države.
Međutim, tokom njegovog boravka u Tivtu došlo je do raspada Jugoslavije i početka ratnih sukoba.
"Jadran" se više nije vratio u Split. Ostao je u sastavu mornarice Savezne Republike Jugoslavije, zatim državne zajednice Srbije i Crne Gore, a nakon crnogorskog proglašenja nezavisnosti 2006. godine prešao je u sastav Mornarice Vojske Crne Gore.
Hrvatska danas smatra da joj brod pripada zato što je pre raspada SFRJ imao stalnu bazu u Splitu i što je u Tivat upućen isključivo radi remonta.
Crna Gora, sa druge strane, ističe da brod nikada nije bio vlasništvo hrvatske države, već jugoslovenske ratne mornarice, kao i da je u Tivat stigao legalno, pre početka ratnih sukoba.
Šta kaže Sporazum o sukcesiji?
Pitanje vlasništva nad "Jadranom" dodatno komplikuje Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ, potpisan u Beču 29. juna 2001. godine.
Njegov Aneks A uređuje podelu državne imovine, ali pravi važnu razliku između obične pokretne imovine i vojne imovine.
Član 3 predviđa da materijalna pokretna državna imovina, uz određene izuzetke, pripada državi sukcesoru na čijoj se teritoriji nalazila u trenutku proglašenja nezavisnosti.
Međutim, član 4 izričito predviđa da vojna pokretna imovina bivše SFRJ podleže posebnim aranžmanima koje treba da dogovore zainteresovane države sukcesori.
To znači da se pitanje "Jadrana" ne može rešiti isključivo tvrdnjom da se brod nalazio u Tivtu tokom raspada Jugoslavije, ali ni tvrdnjom da je prethodno bio baziran u Splitu.
Za konačno rešavanje spora neophodan je odgovarajući međudržavni dogovor.
Upravo zato Hrvatska i Crna Gora i dalje zastupaju suprotstavljene stavove o njegovoj pripadnosti, dok brod ostaje u sastavu crnogorske mornarice.
(Kurir.rs/Izvori: Index.hr/Autor: Aleksandar Vulić)